Zimsko održavanje cesta

Pod održavanjem cesta u zimskim uvjetima (u daljnjem tekstu: zimska služba), razumijevaju se radovi neophodni za održavanje prohodnosti cesta i sigurnog odvijanja prometa, za režim prometa u zimskim uvjetima koji je određen posebnim propisima, tj. odgovarajućim člancima Pravilnika o održavanju cesta (od članka 33. do zaključno članka 41.), koje radi boljeg razumijevanja navodimo u cijelosti.

Zimska služba

Članak 33.
Zimska služba je pojam i uobičajeni izraz za cijeli niz radnji, mjera, postupaka i aktivnosti u zimskom razdoblju, koje imaju zadaću osigurati mogućnost odvijanja prometa cestama uz najveću moguću sigurnost sudionika u prometu i prihvatljive troškove.

Članak 34.
U zimskom razdoblju koje, u pravilu, traje od 15. studenog tekuće do 15. travnja sljedeće godine, ceste se održavaju u skladu s izvedbenim programom zimske službe. Izvedbeni program zimske službe donosi upravitelj ceste, na prijedlog izvođača radova redovnog održavanja ceste, koji ga je dužan podnijeti na prihvaćanje upravitelju ceste najkasnije do 15. listopada tekuće godine.
Izvedbenim programom zimske službe utvrđuje se osobito:
– organizacijska shema ustroja, nadležnosti i odgovornosti izvođača zimske službe,
– raspored mjesta stalne pripravnosti,
– karta cestovne mreže s označenim razinama prednostima i polaznim i završnim točkama djelovanja zimske službe,
– raspored mehanizacije, opreme, materijala za posipanje te radne snage potrebne za izvođenje planiranih radova,
– raspored dežurstva, obvezne prisutnosti, stupnjevi pripravnosti te raspored radnih skupina,
– nacrt posipanja protiv poledice i uklanjanja snijega,
– mjesta i način isključivanja pojedinih vrsta vozila u zimskim uvjetima,
– način prikupljanja podataka i shema obavještavanja o stanju i prohodnosti javnih cesta.

Članak 35.
Pripremni radovi zimske službe izvode se prije početka zimskoga razdoblja u cilju omogućavanja njezinog učinkovitog djelovanja.
Pripremni radovi obuhvaćaju prvenstveno radove i aktivnosti na:
– pripremi mehanizacije, prometne signalizacije i opreme, posipnog materijala,
– pripremi javnih cesta i njenog neposrednog okoliša (postavljanje dopunske prometne signalizacije na opasnim mjestima, postavljanje snježnih kolaca, postavljanje naprava i provođenje mjera za zaštitu od snježnih zapuha i sl.),
– osposobljavanju i stručnom usavršavanju svih radnika koji sudjeluju u obavljanju zimske službe.

Članak 36.
U zimskom razdoblju i u slučajevima kada postoji opasnost od nastanka poledice na cesti, izvođač radova održavanja ceste dužan je pojedine opasne dijelove ceste posipati sredstvima koja sprječavaju nastajanje poledice. Mjesta i način posipanja tih sredstava određuje se u odnosu na zemljišno-klimatske uvjete, položaj, nagib i značaj ceste te druge lokalne uvjete.
Na dijelu ceste gdje se poledica učestalo pojavljuje upravitelj ceste dužan je osigurati da izvođač redovnog održavanja ceste pravovremeno postavi dopunsku prometnu signalizaciju koja upozorava na moguću opasnost (prije svega na autocestama i glavnim cestovnim pravcima) ili da stalno poduzima mjere i radnje u cilju sprečavanja nastajanja poledice na kolniku.
Upravitelj ceste dužan je osigurati da izvođač redovnog održavanja ceste otapajuća sredstva za snijeg i led koja su štetna za okoliš upotrebljava samo u minimalnim količinama. Za posipanje navedenih otapajućih sredstava dozvoljeno je upotrebljavati samo takve uređaje koji omogućavaju precizno doziranje količine posipa. Kod određivanja količine posipa potrebno je uzimati u obzir količinu otapajućeg sredstva koji se već nalazi na kolniku.

Članak 37.
Održavanje prohodnosti pojedinih cesta u zimskom razdoblju određeno je prema razini prednosti koja je utvrđena godišnjim planom, a ovisno o vrsti ceste, gustoći i strukturi prometa, zemljišno-klimatskim uvjetima i lokalnim potrebama.
Razvrstavanje cesta po razini prednosti određuje upravitelj ceste na način da osigura i uskladi prohodnost cjelokupne cestovne mreže.
Razvrstavanje cesta u odnosu na razine prednosti i osiguranje prohodnosti u zimskim uvjetima prikazana je u Tablici 1.

Tablica 1.


Članak 38.
Pod osiguranjem prohodnosti iz članka 37. ovoga Pravilnika podrazumijeva se da je cesta iz I. i II. razine prednosti prohodna ako visina snijega na kolniku ne prelazi 10 cm, a na drugim cestama 15 cm i ukoliko je promet moguć s vozilima koja imaju zimsku opremu.

Članak 39.
Iznimno, zimska služba nije dužna osigurati prohodnost na cesti u uvjetima vrlo intenzivnog snježenja i uz olujni vjetar i pojavu velikih snježnih zapuha ili snježnih lavina. Isto vrijedi i za iznenadno nastalu poledicu na većem području npr. zbog ledene kiše, koju nije moguće otkloniti s raspoloživim sredstvima.

Članak 40.
Nacrt pluženja, mjesta odvoza i odlaganja snijega utvrđuju se u izvedbenom programu zimske službe. Uklanjanje snijega i leda s mehanizacijom treba izvoditi tako da se ne ošteti cesta, a ako to nije moguće, onda se ti radovi trebaju obaviti ručno. U naseljenim mjestima uklanjanje snijega s kolnika javne ceste treba se izvoditi tako da je osiguran pristup pješačkim prijelazima. Kod topljenja snijega i leda treba se osigurati otjecanje vode s kolnika.

Članak 41.
Po završetku zimskog razdoblja s javne ceste je potrebno ukloniti ostatke posipnog materijala (sipine), privremenu dopunsku prometnu signalizaciju i opremu, cestovne naprave i uređaje za osiguranje ceste i prometa.